Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće naš se svijet promijenio iz korijena. Inovacije te astronomska, tehnološka i politička otkrića pokrenula su globalnu industrijsku revoluciju i poljuljala tradicionalne temelje društva. Agrarni običaji i međuljudski odnosi ukorijenjeni u njima počeli su blijediti. Brojni su se umjetnici bučno suprotstavili nastaloj tiraniji razuma. Njihova romantična glazbena, likovna i literarna djela pozivala su na povratak prirodi, folkloru i usmenoj predaji – onome što je svima svojstveno i zajedničko. 

Danas u svijetu paranoje i profita, u kojem svi poslovi idu potplaćenim migrantima ili neplaćenoj umjetnoj inteligenciji, svjedočimo nastanku novih umjetničkih djela nadahnutih prirodom i usmenom tradicijom. No ne samo tim! Naime ljudska vrsta nikada nije imala više toga zajedničkog. Osim prirode koju zagađujemo i usmene tradicije koju knjiški moljci panično zapisuju sada nas spaja i sveobuhvatna digitalna kohezija.

Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće imamo reprizu prošlosti, ali svatko od nas gledat će je u svojoj niši. Ulaskom umjetne inteligencije u svakodnevicu jezik je prestao biti prepreka za sudjelovanje u globalnim pokretima. Time se otvorio prostor za rast opskurnih interesnih gnijezda. Tako je u „gejmerskim“ krugovima (prepo)rođena međuslavenska zajednica. Posljednji projekt poljskog i međuslavenskog autora Melca pokazuje da brisanje granica između kultura i jezika ima veze s romantičnim idejama.

Tijekom 2023. godine snimio je i producirao četiri tematska albuma: Hej Ti Zemljo, Pod Lipoju, Jesenny Zvon i Hej Ty Zimo. Svako izdanje objavljeno je na tradicionalni prvi dan godišnjeg doba o kojemu govori, ravnodnevicu ili suncostaj, a broji devet autorskih pjesama ispjevanih na međuslavenskom. Po svemu sudeći, riječ je o umjetnom jeziku koji olakšava komunikaciju između govornika kojima je materinski neki od slavenskih jezika. No nesumnjivo ima estetsku dimenziju i pojedince koji brane njegovu autentičnosti. Među njima je i Melac.

Melčevu muziku mogli bismo opisati kao etno disco pop – nešto što bi se moglo čuti na Euroviziji i privući pažnju šire publike, ali ne nužno s nogu oboriti izbirljive poklonike eksperimentalnih formi. Melac u pismu koristi glagoljicu i ćirilicu a daljnji utjecaj etna čuje se u njegovu odabiru instrumenata – tambura i gusli – osmeraca te tema i motiva koje vežemo uz usmenu odnosno narodnu poeziju i predaju. No disco pop je jednako zastupljen.

Sintetički zvuci klavijatura, ritam mašine i basa trude se potaknuti zakržljalo internetsko pučanstvo na ples, a jednostavni stihovi na sing-along. Spojivši iz literature preuzete motive – naime u većini materijala nema traga iskustvenom proživljavanju prirode – s modernim beatovima Melac je uvjerljivo „urbanizirao“ i amortizirao sentimentalnost vlastite poezije.

Iako su mu, u duhu romantizma, na prvom mjestu ljubav, smrt i ljepota, u priču ubacuje i novovjekovni hedonizam. Uživanje u životnim nasladama koje vežemo uz vrijednosti suvremenog društva izraženo je i glazbeno i motivski. Tako od kukavičjeg gnijezda i breza, meda i piva, slomljenih srca i kostiju, suše i kiše Melac plete posve subjektivnu viziju svijeta nadahnutu dugim šetnjama, neizraženim osjećajima i bogatom slavenskom tradicijom. Stalni motivi su prirodni elementi i strane svijeta, što nas simbolički povezuje s četiri dimenzije četiriju godišnjih doba. 

Tetralogija nije za svakoga i čini se da će se, što je ironično, najmanje svidjeti onima koji vole jednostavnost odnosno prirodnost. U slučaju naglašeno konceptualnih albuma ispravno se pitati funkcioniraju li izvan zadanog konteksta. U slučaju ove tetralogije koncept je progutao umjetnički potencijal i požurio stvaralački proces, zbog čega su na albumima uz intrigantne skladbe prisutne i one nenadahnute. Pod dojmom sam da je bilo važnije ispoštovati koncept nego nadahnuće.

Spojivši svoje programersko znanje i glazbeno umijeće Melac je proizveo zanimljiv spoj modernog s tradicionalnim te svojim radom pokazao dio mogućnosti tog izmišljenog i tek u rubnim kulturnim sferama priznatog jezika. Hrabro, složeno i, što je možda najvažnije, otvoreno prema strancima.

Valentina Sertić